top of page
Pretraživanje

DVA SLIČNA GOVORNIKA. ZAŠTO JE JEDAN NAPREDOVAO VIŠE?

Writer: Ivan Vrdoljak
Ivan Vrdoljak
28. kol
6 min čitanja

Updated: 2. ruj

Prije nekog vremena gledao sam klijenta, direktora u velikoj međunarodnoj kompaniji, kako pred više od 350 ljudi predstavlja svoje ideje i strategiju budućnosti kompanije.


Stojeći na pozornici velike kongresne dvorane, govorio je jasno, samouvjereno i s autoritetom. Bez one pretjerane ukočenosti i korporativnih fraza koje zvuče važno, a ne znače gotovo ništa.


Nakon nastupa mu je pred mojim očima najmanje pet ljudi prišlo i čestitalo na „sjajnom govoru“. Ono što nitko od čestitara nije znao (niti treba znati)  je da je tome prethodilo 10 sati intenzivnog treninga, pripreme i barem 10 realnih probi tog govora. Trening je bio važan, ali ne i jedini razlog njegova uspjeha.


Presudna je bila odluka koju je donio prije nego što smo počeli: „Riječ je o najvažnijem događaju godine za moju tvrtku. Želim na toj pozornici biti onakav kakav sam u svakodnevnom poslu: uvjerljiv, jasan i kredibilan. Spreman sam napraviti sve što je potrebno.“  Tako je glasilo prvih par rečenica prilikom našeg upoznavanja. Bio je strašno motiviran.


Većina ljudi želi rezultat. Znatno manji broj je spreman proći kroz proces koji do tog rezultata vodi. Primjerice, s njegovim kolegom nisam uspio postići ni približno takav rezultat. Evo zašto.



DVA POTPUNO RAZLIČITA REZULTATA

Nakon uspješnog nastupa koji sam prepričao, taj me klijent preporučio svojem kolegi i prijatelju.  Na „papiru“ je sve izgledalo vrlo slično. Dolaze iz iste industrije, praktički jednake pozicije, samo u različitim kompanijama.


I on je bio uspješan, inteligentan i ambiciozan profesionalac. Početna razina njihovih prezentacijskih vještina također se nije mnogo razlikovala.


Ali nedostajala je jedna važna stvar. Drugi klijent nije došao jer je stvarno želio postati bolji u javnom nastupu, nego zato što su mu neki bliski ljudi rekli da bi „možda trebao malo poraditi na tome“.


To je ona vrsta motivacije s kojom ljudi u siječnju kupe godišnju članarinu u teretani, a u veljači financiraju tuđe treninge.


Od početka je bilo jasno da ne vjeruje potpuno da u sebi nosi potencijal napretka i da se njegove komunikacijske vještine mogu znatno promijeniti. Vježbe je odrađivao, savjete je slušao, ali bez stvarne želje da izađe iz sigurnog obrasca.


Napredovao je, ali znatno manje od prvog klijenta. Polazišna točka bila im je gotovo ista. Ishod nije. Razlika nije bila u inteligenciji, funkciji ili talentu. Razlika je bila u odluci.



TRENING NE MOŽE ZAMIJENITI VAŠU ODLUKU

Kao trener mogu vas motivirati. Mogu vam pokazati praktične dokaze zašto biste trebali ovladati vještinom koju smatram jednom od top 3 poslovne vještine današnjeg tržišta rada.


Mogu vam pomoći suočiti se s vašim strahovima, mogu vam pokazati kako strukturirati prezentaciju, smanjiti tremu, koristiti glas, poboljšati govor tijela i jasnije oblikovati glavnu poruku.


Mogu vam dati vježbu, iskren feedback i prostor u kojem smijete pogriješiti.

Ali ne mogu umjesto vas donijeti odluku da ćete prihvatiti nelagodu, izložiti se i pokušati ponovno.


Trener može ubrzati vaš napredak. Ne bi ga smio željeti više od vas. To je možda nepopularna istina edukacijske industrije: nije svaki nedostatak rezultata dokaz da vam treba još jedna edukacija. Ponekad vam treba manje opravdanja i više ponavljanja dokazanih prezentacijskih tehnika.


Ljudi često o javnom nastupu razmišljaju kao o urođenom talentu. Ili ste „rođeni govornik“ ili niste. Ili imate karizmu ili je nemate.

To je vrlo praktičan alibi.


Većina loših govornika nema problem s talentom. Ima problem s pripremom, strukturom i premalim brojem kvalitetnih ponavljanja.


LOŠ JAVNI NASTUP SKRIVENI JE POREZ NA KARIJERU

Kada se pojavi prilika za prezentaciju, konferencijski panel ili nastup pred upravom, mnogi sposobni ljudi povuku se uz poznate rečenice:


  • „Neka ovaj put prezentira netko drugi.“

  • „To mi stvara prevelik stres.“

  • „Nisam ja baš za pozornicu.“

  • „Budem idući put.“


Ali taj „idući put“ često ne dođe.

Dok čekate da nestane trema ili da se nekim čudom pojavi samopouzdanje, prilike odlaze drugim ljudima. Ne nužno stručnijima i sposobnijima, nego onima koji su bili spremniji istupiti.


Tržište, nažalost, nema odjel koji pronalazi tihe genijalce i naknadno im dodjeljuje zaslužene prilike.


Zato često kažem da je loš javni nastup skriveni porez na vašu karijeru.

Plaćate ga propuštenim prilikama, manjom vidljivošću i slabijim utjecajem svojih ideja. Ponekad i nižim prihodima.


Dobra vijest je da javni nastup nije fiksna osobina. To je vještina. A vještine se razvijaju učenjem, ponavljanjem i kvalitetnim feedbackom.


Samopouzdanje pritom ne dolazi prije akcije. Akcija stvara samopouzdanje, a ne obrnuto.


Čekati da se prvo osjetite samouvjereno pa tek onda prihvatite nastup isto je kao čekati da steknete kondiciju prije nego što počnete trenirati.


KAKO POSTATI BOLJI GOVORNIK U PET KORAKA?


1. PRESTANITE SE SKRIVATI IZA „NEMAM TALENTA“

Javni nastup nije rezerviran za ekstroverte, televizijske voditelje ili ljude koji uživaju biti u središtu pozornosti.


Možda danas govorite prebrzo, izgubite nit ili osjećate snažnu tremu. To opisuje vašu trenutačnu razinu vještine, a ne vaš konačni domet.


Umjesto: „Nisam dobar govornik“, recite:

„Još nisam razvio vještinu javnog nastupa na razinu koja mi je potrebna.“

Jedna riječ mijenja cijelu perspektivu: još.


„Nemam talent“ često je samo elegantnija verzija rečenice: „Ne želim prolaziti kroz neugodan dio učenja.“


A neugodan dio, koliko god nas motivacijska industrija uvjeravala u suprotno, ne možete preskočiti.


2. PRONAĐITE SVOJE „ZAŠTO“

Zašto se uopće želite poboljšati u javnom nastupu?

Želite li se manje stresirati prije važnih izlaganja? Uvjerljivije predstaviti projekt upravi? Povećati prihode nakon uspješne prodajne prezentacije? Steći više poštovanja kolega i nadređenih? Ili napokon prestati odbijati prilike koje bi mogle ubrzati vašu karijeru?

„Želim bolje prezentirati“ nije dovoljno snažan razlog kada dođu trema, nelagoda i potreba za dodatnim vježbanjem.


To je želja. Ne motiv.

Pronađite konkretan osobni ili poslovni razlog zbog kojeg vam je napredak važan. To je crpilište vašeg entuzijazma i motivacije – ono što će vas natjerati da uključite kameru, pogledate snimku vlastitog nastupa bez bježanja iz prostorije i ponovite govor još jednom.


Svoje „zašto“ zatim pretvorite u jasan cilj:


  • želim sigurnije predstaviti projekt upravi

  • želim uvjerljivije voditi prodajne prezentacije

  • želim smanjiti tremu pred kamerom

  • želim biti spreman za konferencijske nastupe

  • želim jasnije komunicirati kao lider


Kada znate zašto želite napredovati i gdje taj napredak želite primijeniti, vježbanje prestaje biti apstraktna obaveza. Postaje ulaganje u konkretan rezultat.


3. PRIHVATITE NELAGODU KAO DIO PROCESA

Vježbanje javnog nastupa može biti neugodno.

Nije ugodno gledati snimku vlastitog govora. Nije ugodno dobiti iskren feedback. Nije ugodno ponovno izgovoriti uvod koji prvi put nije dobro zvučao.


Ali upravo se u toj nelagodi događa napredak.

Ako tijekom treninga radite samo ono u čemu ste već sigurni, možda ćete se osjećati ugodno, ali nećete značajno napredovati.


Trening na kojem vam je cijelo vrijeme ugodno vjerojatno je bio ugodan. Upitno je koliko je bio koristan.


Cilj nije izbjeći svaku pogrešku. Cilj je pogriješiti u sigurnom okruženju, razumjeti što se dogodilo i idući put to izvesti bolje.


Greška na treningu nije dokaz da ste loši.

To je besplatna informacija o tome što trebate promijeniti prije nego što pred vama bude uprava, kamera ili 400 ljudi.


4. VJEŽBAJTE NASTUP, A NE SAMO POWERPOINT

Velik broj ljudi pripremu prezentacije svodi na uređivanje slajdova.

Pomaknu nekoliko grafikona, promijene font, dodaju još četiri bullet pointa i petnaest puta pročitaju tekst u sebi. Zatim očekuju da će pred publikom zvučati prirodno i uvjerljivo.


Neće. PowerPoint nije priprema za javni nastup. PowerPoint je vizualni alat. Ponekad, sudeći prema količini teksta na slajdovima, i oblik kolektivnog kažnjavanja publike.

Javni nastup vježba se naglas i u uvjetima što sličnijima pravom nastupu.


Ustanite. Uključite kameru. Izgovorite uvod. Mjerite vrijeme. Pogledajte snimku. Ispravite jednu stvar i ponovite. Ne morate svaki put vježbati cijelu prezentaciju. Ponekad je korisnije pet puta ponoviti prve dvije minute nego jednom površno proći svih trideset.


Poznavanje sadržaja daje vam sigurnost u ono što govorite. Vježbanje izvedbe daje vam sigurnost u način na koji ćete to izgovoriti.

Potrebno vam je oboje.


5. PREUZMITE SLJEDEĆU PRILIKU ZA NASTUP

Najbrži način da ostanete nesigurni govornik jest da izbjegavate govorenje.

Ne čekajte veliku konferenciju. Počnite na sastanku, internom predstavljanju projekta, edukaciji kolega ili kratkom obraćanju timu.


Preuzmite malu, ali stvarnu priliku za nastup. Nakon toga odgovorite na tri pitanja:


  1. Što sam napravio dobro?

  2. Što je jedna stvar koju moram poboljšati?

  3. Kada ću to ponovno vježbati?


Napredak ne dolazi iz jedne savršene izvedbe, nego iz niza svjesno analiziranih pokušaja.


Svaki put kada prihvatite priliku za nastup, šaljete sebi poruku da možete podnijeti nelagodu. Svaki put kada je izbjegnete, strahu potvrđujete da je bio u pravu.


Ne postajete spremni pa nastupate. Nastupate, analizirate i tako postajete spremniji.


NE MORATE VOLJETI POZORNICU

Ne morate postati osoba koja uživa u svakom nastupu. Ne morate sanjati o reflektorima niti se pretvoriti u motivacijskog govornika koji u šest ujutro grli ledenu kupku i viče da nema granica.


Dovoljno je odlučiti da više ne želite da vam strah određuje koje ćete profesionalne prilike prihvatiti. Kada donesete tu odluku, tehnike javnog nastupa počinju imati puni smisao. Tada vježbe nisu obaveza koju odrađujete, nego alat kojim gradite sigurnost, jasnoću i utjecaj.


ZAKLJUČAK: ODLUKA DOLAZI PRIJE SAMOPOUZDANJA

Ne morate čekati da se počnete osjećati spremno.

Najčešće se nećete osjećati spremno prije prve prezentacije, prvog snimanja ili prvog izlaska pred veću publiku. Spremnost dolazi kroz pripremu, a samopouzdanje kroz iskustvo.


Zato prvi korak nije savršeno držanje tijela, duboko disanje ili snažan glas.

Prvi korak je odluka:


Želim postati bolji u javnom nastupu i spreman sam vježbati dok to ne postignem.

Kada pronađete svoje „zašto“ i odlučite se okladiti na sebe, sve ostalo postaje lakše naučiti.


Počinjete govoriti onako kako i mislite: jasno, energično i uvjerljivo. Na način kojem se vjeruje.


Jer na kraju vas tržište neće procijeniti prema tome koliko znate u tišini, nego prema tome koliko jasno i uvjerljivo svoje znanje možete pretvoriti u utjecaj.


Ako želite svoje prezentacijske i komunikacijske vještine razvijati kroz konkretne vježbe, napredne komunikacijske tehnike, videosnimanje nastupa i personalizirani feedback, javite mi se za besplatnu konzultaciju. Zajedno možemo definirati što vas trenutačno koči i kako to promijeniti.


 

 
 

Nedavne objave

Prikaži sve
bottom of page