5 govornika koji ne želite biti

Sigurno ste se susreli s njima. Slušali ih na konferencijama ili podcastima. Gledali njihove prezentacije na sastancima. Možda i okretali očima iza ugašene kamere na videopozivima.

Nisu problem teme, nego njihov pristup.

Sastavio sam popis top 5 govornika/prezentera koji na različite načine sabotiraju vlastiti nastup i umaraju publiku - a pritom misle da briljiraju.

1. HUSTLER

Došao je "rasturit". Nema tu treme, nema zadrške, nema ni nekog konkretnog sadržaja, vrijednosti ni poruke. Imamo samo show. Publika mu je statist, a on glavni lik. Ma cijeli film.

Krene direktno s ovakvim rečenicama:

"Ljudi, da se odmah razumijemo…"

"Ajmo ovako, realno…"

"Ovo vam jeb**a nitko drugi neće ovako reć’, kuiš..."

Voli pričati o grindu, ustajanju u 4 ujutro i naglašavati da je prvo poduzetničko iskustvo stekao s 10 godina prodajom jabuka ili limunade u susjedstvu.

Ipak, često nema elitno iskustvo ili ima prilično kontroverzne rezultate i track-record u industriji o kojoj govori. Manjak sadržaja kompenzira jako provokativnim tvrdnjama, nerijetko i psovkom ili toalet-humorom.

Na konkretna pitanja publike eskivira izravne odgovore:

“Aha, super, to ćemo kasnije - al' daj da ti ja prvo nešto kažem…”

POUKA: Biti energičan je super. Biti “glasan” s nultim sadržajem - nije.

Kad glasnoća raste, a vrijednost poruke pada - to nije karizma. To je buka.

2. OPĆOLOG

Govori sve, a zapravo ništa. Rečenice mu zvuče kao da su prepisane iz korporativnih strategija, uz pomoć nekog generatora floskula: 

"U današnjem dinamičnom okruženju ključno je ostati agilan."

"Moramo razmišljati izvan okvira kako bismo ostvarili stvarnu promjenu."

"Komunikacija je jako važna."

Ni primjera, ni fokusa, ni konkretne vrijednosti - samo valovi rečenica koje ne znače ništa. Publika ga gleda kao da su upali u TED Talk iz Zone sumraka ili Stranger Thingsa.

POUKA: Ako nitko ne zna što si htio reći, nisi rekao ništa.

Jedna poruka s konkretnom vrijednošću u nastupu uvijek pobjeđuje šumu općenitosti.

3. SLAJD-NINJA

Pokrene prezentaciju. Okrene leđa publici. Na svakom slajdu gomila bulletpointsa. Počne čitati točku po točku. Najčešće monotono i beživotno, poput recitiranja voznog reda. To su i inače neke od od najčešćih pogreški u nastupima.

Čisto ubojstvo publike s predumišljajem. 

"Naš tim implementirao je strategiju optimizacije internih procesa..."

"Kao što vidimo na ovom grafu... (pauza dok i sam pročita što piše)"

"Sljedeći slajd... prikazuje... nešto što ćemo sad vidjeti..." (u međuvremenu uleti slajd koji ni nije planirao pokazati).

Bez pogleda prema ljudima.

Bez interpretacije konteksta.

Bez emocije.

Publika se osjeća kao da sluša loše snimljenu audio-knjigu… samo što ovdje nitko ne može stisnuti pauzu ili stop.

Nitko se ne sjeća što je rekao - jer je sve pisalo. 

POUKA: Slajd je alat, ne šalabahter.

Ako sve čitaš, publika se pita: Zašto bi te slušali, zašto nisi samo poslao mail?

Ako već pričaš - onda pričaj ljudima, a ne ekranu. Ti si tu da oživiš priču, ne da je pročitaš.

4. OPRAVDAVATELJ

Dolazi na stage spuštene glave i s izrazom lica "znam da nisam trebao biti ovdje".

Prva rečenica već ruši njegov autoritet i vjerodostojnost:

"Ispričavam se, nisam stigao bolje pripremiti."

"Ovaj slajd je malo neuredan, znam, al’ bit će jasnije kasnije…"

"Znam da možda ovo i nije najzanimljivija tema…"

Sav entuzijazam ubije sam sebi, još prije nego je itko iz publike išta pomislio.

Na svako "možda", "oprosti", "znam da nije idealno", publika automatski pomalo spušta pažnju. Pokušava umanjiti njihova očekivanja da bi sebi smanjio pritisak – ali ubije i sadržaj i autoritet.

POUKA: Ako ne vjeruješ u vlastiti nastup – neće ni publika.

Isprike i umanjivanja nisu skromnost. To je samosabotaža u prijenosu uživo.

Pripremi se – ili odustani.

5. IZGUBLJENI PRIPOVJEDAČ

Došao je govoriti o tržišnoj strategiji, ali negdje putem skrenuo u vlastiti životopis. Predoslovno je shvatio savjet da dobri govornici pričaju priče.

"Kad sam bio klinac, uvijek sam volio analizirati stvari…"

"Znate, moja žena mi često kaže da...."

"Prošli tjedan u Lidlu sam skužio nešto zanimljivo…"

"E, i još nešto nevezano, al’ baš mi se dogodilo neki dan…"

Pokušava povezati osobne anegdote s temom – ali nikad do te teme zapravo ne dođe. Kao što ne dođe ni do poante priče.

Publika sjedi i čeka kad će čuti nešto konkretno. Spoiler: neće.

Sve izgleda simpatično prvih 20 sekundi, ali nakon treće digresije više nitko ne zna što je tema. Prestaje biti uvjerljiv.

POUKA: Primjer iz života može oživjeti sadržaj – ali ne smije ga pojesti.

Ti nisi tema prezentacije. Tvoj ego – još manje. Priče trebaju biti relativno kratke i imati jasnu poantu.

PA KAKAV GOVORNIK ONDA BITI?

O karakteristikama dobrih govornika i poželjnim praksama često sam pisao u prethodnim blogovima i tjednom newsletteru.

Svi ovi tipovi imaju nešto zajedničko: Umjesto da prenesu poruku – odvuku pažnju s nje.

A dobra prezentacija ne mora biti spektakl. Dovoljno je da bude jasna, zanimljiva i uvjerljiva. U to su se uvjerili svi moji klijenti iz brojnih tvrtki u Hrvatskoj.

Ako želite poboljšati ili usavršiti vaš idući nastup, prezentaciju ili govor, ili dogovoriti korporativni trening za vaš tim - kontaktirajte me.

Učimo, vježbamo i snimamo sve ono što vas o vještini javnog nastupa nitko nije učio, iako svi očekuju da to - znate.